Osvrt na predstavu dao je književnik, dramatičar i scenarist Dubravko Jelačić Bužimski, član ocjenjivačkog žirija 4. Zagrebačkog festivala monodrame. Roža je autorski projekt Ane Katulić i Žaka Branka Valente za koju je glazbu skladao Ivan Grobenski, suradnica za pokret MIa Štark, masku je izradio Matej Vuković, tehnička podrška je Domagoj Klasić.
Kompletan tekst donosim u nastavku.
OSVRT NA PREDSTAVU „ROŽA, CURA S GREŠKOM“
Kada je hrvatski pisac i agronom, Slavko Kolar, došao za upravitelja državnog dobra u Hruševcu gornjem kraj Kravarskog, dva kilometra od željezničke pruge i šest kilometara od crkve i škole, nije ni slutio da dolazi među junake svojih budućih proza. Razni Klasnići, Futači, Brezovci, Labudani, ti čestiti ali opori ljudi, ušli su u rečenice njegovih drama i pripovijedaka, s cijelim nizom svojih običaja, navika, grotesknog ponašanja s ponekad tragičnim završetkom. Među brojnim pričama koje vjerno oslikavaju kraj u kojem je boravio : Ženidba Imbre Futača, Šljiva, Jesu li kravama potrebni repovi, jedna od najboljih je svakako priča Svoga tela gospodar.
Priča je to koja obrađuje temu prisilnog braka u kojem je mlad, stasit, ali siromašan momak Iva, prisiljen zbog interesa svojeg oca oženiti stariju curu Rožu iz bogate obitelji. Roža je dobra i krotka, ali obilježena. Nije lijepa, šepa, ona je naprosto cura s greškom. Sve čim će njezino nježno srce napuniti taj neželjeni brak, biti će prezir, ignorancija, uvrede, pa i udarci muža Ive koji je ne voli. On je svoga tela gospodar. A Roža je tek tjeskobna slika žene tog podneblja, doslovce prodana zbog krave Pisave, koja svoju tugu, poniženje i duboku povrijeđenost nosi prigušeno i šutke. Ona Ivu voli, ali je zarobljena polomljenim emocijama i čežnjom, ne bi li dobila bar malo pažnje, nježnosti i poštovanja.
U monodrami Roža ( cura s greškom ) rađenoj po motivima pripovijetke Svoga tela gospodar, u produkciji Štoos teatra, sav taj raster osjećaja i bolne životne igre, sjajnom je igrom punom fizičke ekspresivnosti, tjeskobnim tišinama i suspregnutim krikom, pred nas donijela glumica Ana Katulić. U tom precizno skrojenom okviru igre, ostalo je dovoljno prostora za raskošnu glumačku imaginaciju i nadahnutu improvizaciju. Posebno dojmljivo mjesto predstave je potresno čitanje Ivinog pisma iz vojske u kojem pozdravlja sve, pa i kravu Pisavu, jedino ženu Rožu zaboravlja. Ana Katulić donijela je na scenu uvjerljivu i tragičnu sliku žene, čija fatalna sudbina djeluje kao univerzalna slika patnje prelazeći okvire male sredine u kojoj je nastala.
Na 4. Zagrebačkom festivalu monodrame, održanom od 18.-25. svibnja 2026. predstava Roža ( cura s greškom) u produkciji Štoos teatra i izvedbi Ane Katulić, bila je jedna od najboljih i do kraja u konkurenciji za nagradu Zlatna krila.
Dubravko Jelačić Bužimski, član ocjenjivačkog žirija